O odbojci i školi, putovanjima i izlascima. Upoznajte Iris i Karlu.

Poziv u reprezentaciju čini se kao san

Autor: Lucija Sabljić, I. b

''Nismo ni svjesne da smo u reprezentaciji, sve se čini kao san!'' - slažu se Karla Glasnović i Iris Ivaniš kad smo im čestitali što su odabrane u hrvatsku kadetsku odbojkašku reprezentaciju. Iza svega stoji dugogodišnji trud, svakodnevni treninzi i činjenica sa su uz sve to još i vrlo dobre učenice naše škole. S Iris i Karlom razgovarala je Lucija Sabljić.

Bok, djevojke. Još jednom čestitam i zahvaljujem se unaprijed na suradnji.

1. Ovaj uspjeh nije "pao s neba". Koliko ulažete u odbojku? Dnevno, tjedno, godišnje?

Karla: Uspjeh definitivno nije "pao s neba" iako, iskreno, ja ga nisam očekivala . Puno truda je uloženo u odbojku . Treniram već četiri godine, a u zadnje dvije godine igrala sam za klub Marsoniju iz Slavonskog Broda te sad za klub iz Nove Gradiške. Osim uz fizički napor koji odradimo na treningu tu je i psihički napor zbog svakodnevnih putovanja na treninge. Vikendom su utakmice. Rijeka, Split, Dubrovnik... Sva ta putovanja znaju bit jako stresna .

Iris: U odbojku ulažem jako puno. Pet do šest puta tjedno putujemo na treninge i utakmice. Karla i ja treniramo s još nekoliko djevojaka u Novoj Gradišci. To znači najmanje tri sata dnevno koja uključuju put do Nove Gradiške i nazad plus trening... Za izostanke s treninga i tekmi nema opravdanja, osim ako su to bolesti ili nešto slično što bi nas spriječilo u treniranju.

2. Kako usklađujete sportske i školske obveze? Pati li škola zbog sporta ili sport zbog škole?

Karla: Uh, iskreno, teško je uskladiti školu i sport. U nečemu moram biti bolja. Ako se potrudim i više uložim truda u sport, škola naravno pati, ali nastojim to držati pod kontrolom. Uz svakodnevne treninge te vikendom putovanja na utakmice teško je uskladiti termine.

Iris: Ovisno o potrebama škole ili sporta, većinom sve uspijem uskladiti, ali škola je definitivno na prvom mjestu ako već moram pravit izbor. Najviše zapravo pati spavanje, jer pokušavam sve stići pa mi ponestane vremena za spavanje haha :)

3. Želite li se sportom baviti profesionalno?

Iris: Nikad nisam na takav način o sportu razmišljala. Što duže imam mogućnost za vlastitu uživanciju trenirati odbojku i biti uspješna u tome - to bolje. Kad bolje razmislim, mislim da je i ova repka na neki način ¨amaterski profesionalizam¨, jer zahtjeva vrijeme, disciplinu, igru i ponašanje na visokoj razini, samo smo još možda premlade za prave pravcate pro vode.

Karla: Volim odbojku i želim se nastavit njome bavit, ako ne profesionalno onda bar rekreacijski zbog sebe i svog zdravlja.

4. Gdje se vidite za pet godina? Što želite upisati?

Iris: Za pet godina se svakako vidim na fakultetu i u sportu, naravno. Želja mi je upisati engleski i kineski/ francuski jezik u Zagrebu. Obožavam engleski i strane jezike općenito pa mislim da ću i uspjeti postići željeni cilj :)

Karla: Za pet godina se vidim na fakultetu. Nisam još odlučila što točno želim, ali volim likovnu umjetnost i geografiju.

5. Ima li nešto čega se morate odricati zbog aktivnog bavljenja sportom? Što je to i koliko vam to teško pada?

Iris: Heh, od svoje pete godine se bavim sportom tako da sam praktički odmalena naučena odricati se mnogih stvari da bih uspjela. Meni zapravo ništa ne fali, možda zato što sam navikla već na ovakav ritam života, ali kad pričam s drugima, rekla bih da sam se najviše odrekla društva i druženja s obitelji. U grad izlazim dva do tri puta tijekom sezone i školske godine, nemam naviku i nemam potrebu za izlascima. Tekme i treninzi su meni svojevrsni izlasci - imam društvo koje volim i znam, uživam tamo i zabavim se na neki način :) Sama zamjećujem da mi nedostaje druženje s obitelji, pogotovo kad se svi okupe, a mene nema zbog odbojke. Ipak, znam da mi je cijela obitelj velika potpora i da su ponosni na mene :)

Karla: Sport zahtjeva jako puno odricanja. Propustila sam mnoge rođendane, mnoge izlaske subotom, čak sam, iako nije baš za pohvalu, morala propustit bratovu Prvu pričest. Toga mi je najviše žao. Iako sam navikla već na odricanje i to mi je postalo normalno, naravno da bi htjela propustit neku utakmicu i otići s prijateljima i malo se zabavit ne misleći na odbojku, školu i sve ostale obaveze .

6. Sport znači i putovanja? Naporno ili ugodno/korisno i zašto?

Iris: Sport znači i PUNO putovanja. Zna biti i naporno, ali i korisno. Svaki drugi tjedan putovati na jug države, igrati utakmicu i isti dan se vraćati kući,nije baš prekvalitetno provedeno vrijeme... To zapravo znači najmanje 12 sati puta, od toga dva do tri sata otpada na tekme i protezanje nakon izlaska iz kombija. Još je napornije ako imamo sutradan školu ili vikend prenatrpan obavezama... Ali nije sve tako loše, naprotiv :) Kad ste uz ekipu koju znate, s kojom se možete totalno opustiti, zezati, smijati onda je to onaj bolji dio. Put svakako brže prođe uz bolje društvo.. Čak su i naši vozači kombija kao dio ekipe! :))

Karla: Putovanja su spoj ugodnog s korisnim. Istina je da su naporna. Putovanje nekoliko sati, zatim utakmica pa vraćanje kući - to zna biti iscrpljujuće, ali kad vidimo sve znamenitosti nekog grada, obiđemo jedan dio Hrvatske i još se vratimo kući s pobjedom, onda je to stvarno užitak i lijep osjećaj.

7. Jeste li prepoznatljivije u društvu zbog statusa sportašice? Popularnije?

Iris: Popularnije? Mislim da to nismo. U sportskom svijetu, odnosno među ljudima koji se općenito bave sportom, pogotovo odbojkom, zbog svojih statusa reprezentativki smo možda poštovanije nego drugi...

Dosta me ljudi zna pitati:¨Kako sve to uspiješ? Kako ti se da?¨ Onda skužim da zapravo imamo tu neku ¨etiketu¨ uspješnih. Lijep je to osjećaj, iako znam da nas dvije nikako nismo jedine s tolikim obavezama i stvarima za obavljati svaki dan, ali da smo dio te grupe ljudi koji su jednostavno spremni napraviti sve za nešto što volimo, čime se bavimo.

Karla: Ne bih za sebe rekla da sam popularna, iako mi je taj status sportašice donio poštovanje kod drugih te ponos od strane prijatelja, roditelja, čak i nekih profesora.

8. Imaju li profesori razumijevanja prema izbivanjima iz škole zbog sporta?

Iris: To je relativno od profesora do profesora, iako ja osobno nemam problema s nerazumijevanjem. Logično je da će profesor prije dati dopuštenje za izbivanje zbog sporta ako sam redovita u školi i pošteno obavljam ono što se od mene očekuje. Moji su profesori od prvog razreda u gimnaziji navikli na repku i moje odlaske na pripreme, tako da su fleksibilni što se tiče dogovaranja oko prijevremenih ili poslijevremenih pisanja testova i odgovaranja. :)

Karla: Trudim se ne izbivati iz škole, obavljati školske obaveze te ne tražiti nikakvo opravdanje u stilu bila sam na utakmici i nisam stigla učit i sl. iako je to ponekad stvarno potrebno.

Djevojke, hvala na razgovoru i sretno dalje!