Poezija Alena Laure

Staklena krila leptira

I staklena krila leptira...
...svježe predvečerje,kišno...
Dozivaš me...kapi padaju,kistali i voda...
...ja sam sam sebi nepoznanica,
Skriveni algoritam u svom svijetu vjerojatnosti...
Budi moja karma,moja ravnoteža...
Oslobodi me...sačuvaj ankh  na srcu...
...pogledaj me...neka ti aum sa zjenice sklizne...
...do mene...do tvoje nutrine...
...do konačnosti...i zasja na Suncu od plejada...
...neka me odnese hladni vjetar,njegov pogubni zov...
Sve što će ostati bit će tvoj pogled...
...i stakleno prozirna...krila leptira...
...neće me biti,a opet...toliko jasno prebivat ću u tebi...
...u svemu što jest...
Pusti me...tako ćeš  me osloboditi...
...a osmjeh...osmjeh...
Ti ćeš na Suncu uvijek sjati...neka te poljubi...
...nova ljubav,novi on...
Ostat ćeš u novim mislima....
Ostat ćeš u zelenim obrisima metafizike...
...u mojim snažnim prisjećanjima duše...
Anamnesis i staklena krila leptira...

Filozofija ezoterije

...obuzme li te ikada...taj nemir,
Spokojni nemir...čudno zvuči...
Kapaju s tvog lica,s nježne,putene kože,
Idealizirane kapljice...prozirne,staklene...
Intimna mistika...tajanstvena ekstaza
Doživljaja...unutrašnjeg...metafizičkog...
...tebi svojstvenog...
Jedino ti prebivaš tu,u meni...
S tvojih izvora pit ću vodu,
Davni,gotovo zaboravljeni...doživljaj...
Svježine...na dnu duše,na nepcima i tankim usnama...
...rasplini mi biće,rastopi bit...spoji zajednički nam bitak...
...budi moj panteizam...
...gusta,fluidna,tamna crvena latica krvave ruže...
I plava iskra nad velom...tijeka vremena...
...postani...
...moja filozofija ezoterije...
...vječni plamen strasne žudnje...
Rasplini me na zelenoj površini svojih zjenica...
I opet,kao i uvijek,postani...moja filozofija ezoterije...
Ti...simbol žudnje i strasti...u čistoći svemira...
Dok zvijezde gasnu,a nešto te potakne i uzdigneš duh...
...postani beskonačni izvor moje filozofije...
             ...svijetli plamen...
...filozofije ezoterije...


 

Pregledano puta: 188247