SVJETSKI DAN FILOZOFIJE
UNESCO je uveo Svjetski dan filozofije 2002. godine kako bi odao počast filozofskim razmišljanjima diljem svijeta otvarajući prostore i potičući ljude da dijele svoje filozofsko naslijeđe, otvarajući svoje umove novim idejama i potičući javnu raspravu o izazovima društva. Obilježava se trećeg četvrtka u mjesecu studenom.
Sama je riječ filozofija (philosophia) porijeklom iz antičke Grčke, a označava ljubav prema mudrosti. Filozofija je stoljećima otvarala vrata novim konceptima i inovativnim idejama, postavljajući temelje kritičkog mišljenja, neovisnosti i kreativnosti u različitim kulturama. Tijekom svoje duge povijesti filozofija je često mijenjala predmet svojeg interesa, stavljajući u prvi plan pitanja o čovjeku, probleme kozmosa te ispitujući zakone pojavnog ili istražujući uzroke promjenljiva kretanja prirode.
Filozofija se može podijeliti na nekoliko grana, uključujući ontologiju (proučavanje postojećeg), epistemologiju (proučavanje znanja), etiku (proučavanje moralnosti), logiku (proučavanje ispravnog zaključivanja) te estetiku (proučavanje ljepote i umjetnosti). Filozofi postavljaju pitanja poput "Tko smo?", "Što možemo znati?", "Što je dobro?" i "Kako trebamo živjeti?". Kroz analizu, argumentaciju i kritičko razmišljanje, filozofija pokušava pružiti dublje razumijevanje ljudske egzistencije i stvarnosti. Dakle, filozofija igra ključnu ulogu u oblikovanju svijesti, potičući ljude na razmišljanje o vlastitim uvjerenjima, vrijednostima i postupcima te pridonosi širem razumijevanju svijeta u kojem živimo.
Ove je godine družina učenika koja pohađa dodatnu nastavu filozofije, s našom profesoricom Žaklinom Bender, odlučila obilježiti Svjetski dan filozofije prigodnim plakatom kojega je izradila Terezija Tomić, učenica 4. a razreda. Plakatom smo željeli ukazati na neke bitne probleme vremena i prostora u kojemu živimo.
S filozofskog stajališta, pitanje “Gdje je nestao čovjek?“ može biti usmjereno kao pitanje o suštini (biti) čovjeka, tražeći odgovor na to gdje se nalazi čovjek u Svijetu, kakva je njegova uloga i svrha u Svijetu, te jesmo li možda izgubili tu temeljnu vezu s onim što nas čini ljudima. Čini se kao da je nedostatak empatije postao „norma“, po kojoj živi većina ljudi. Kao da je svaki korak čovječanstva naprijed, zapravo korak nazad, koji ga vraća u prošlost.
Okruženi smo mržnjom i ratovima (rat u Ukrajini, rat između Izraela i Palestine…) za koje nam se čini da nikada neće prestati. Zamjećujemo li patnju, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini, među našim sugrađanima, kolegama, susjedima ili samo odmahnemo rukom ili promijenimo TV kanal jednim „klikom“, kao da nas se sve to skupa ne tiče. Ali tiče nas se puno toga površnog, nebitnog, „svjetla vatrometa“ kojima kao da prikrivamo stvarno stanje društva u kojemu živimo. Pa kako se usredotočiti na budućnost ako nešto nije u redu sa sadašnjošću? Ljudi kao da više ne propituju svoju ljudskost i ne propituju svoje vrijednosti, nego je lakše skriti se u lažnom moralu.
Ciceron je postavio pitanje: „Što čini čovjeka čovjekom?“ te je sam sebi odgovorio: „Bezobziran čovjek, koji se ne zanima za druge ljude, nije human“, tj. on je „nečovječan“. Prema istim razmišljanjima, uz pomoć „dobrih ili loših djela“, pojedinci mogu postati „čovječni ili nečovječni“.
Gdje je nestao čovjek? Gdje se skriva on?
Empatija nije samo vrlina, već i ključ za izgradnju boljeg svijeta. Prema riječima Milana Kundere: "U svijetu gdje možete biti što god želite, budite ljubazni. Empatija je jezik srca koji ne poznaje granice."
Autorica teksta: Petra Vasilj, 4. d