2020. - godina velikih promjena, neizvjesnosti i straha. Želimo ju preskočiti u našim sjećanjima i zaboraviti. Započela je borbom s nevidljivim neprijateljem, završena  gubitkom toplih obiteljskih domova, zgrada, a nažalost i ljudskih života.

Potres. Riječ koja ledi krv u žilama i ostavlja posljedice koje ćemo još dugo pamtiti. Do sada nisam viđala heroje na ulici, smatrala sam da postoje samo oni u filmovima, časopisima... No, oni postoje! Oni su među nama! To su ljudi koji su, čuvši vapaje onih čiji su domovi uništeni, ostavili sve i otišli u ranjeno područje pomoći. Nisu marili za ponovnu mogućnost trešnje tla, rušenja zgrada, kuća. Njihovo je srce željelo samo jedno, a to je pomoći unesrećenima.

Svatko od nas, na svoj način, skriva heroja u sebi. Potrebno ga je samo aktivirati. Četiri gimnazijalke pritisnule su tipku za aktivaciju. Njihova ideja oduševila je mnoge, pa i našu novinarsku skupinu. Zašto? Jer su pokazale solidarnost i zajedništvo, a to nam je u ovim vremenima i više nego potrebno. Odlučile su i same pomoći. One su Rea Kovačević, Tena Korov, Hana Ledić i Helena Makarević.

Rea Kovačević, učenica trećeg razreda opće gimnazije, bila je potresena situacijom s potresima koji se događaju na području Banije. Neprestano je razmišljala na koji način bi mogla pomoći stradalima. A onda se, kaže, sjetila inicijative „Žena ženi“ pokrenute za vrijeme poplava koje su 2014. pogodile Gunju. Došla je na ideju napraviti sličnu stvar za djevojke, njezine vršnjakinje iz područja pogođenih potresom.

Svatko tko bi volio sudjelovati pripremio bi kutiju s higijenskim potrepštinama, komadom odjeće koji je toj osobi drag i koji bi volio pokloniti nekome zajedno s porukom podrške. Osmišljeno je da svaka kutija bude na neki način personalizirana i da svaka djevojka koja ju dobije osjeća da je baš njoj namijenjena. Ideju sam predstavila obitelji, potom svojim prijateljicama Teni Korov, Heleni Makarević i Hani Ledić koje su me odmah podržale i odlučile mi pomoći u ostvarivanju zamišljene ideje. Eto, tako je zapravo nastala akcija "Djevojke za djevojke", priča nam Rea.

Cure u akciji.

Vijest se jako brzo proširila. U par su minuta mnoge druge djevojke podijelile njihove objave na društvenim mrežama kako bi ih što više ljudi vidjelo.

U akciju se odmah uključilo i dosta učenika i nastavnika naše škole. Učenica prvog razreda matematičke gimnazije Nika Drežnjak o samoj nam je akciji napisala: „Na sudjelovanje me potaknula želja za pomoći srednjoškolkama u Petrinji i okolici. Znam koliko bi meni značila pomoć možda i posve strane osobe da se nalazim u takvoj situaciji. Ova mi se akcija jako sviđa jer će djevojkama te stvari biti uistinu potrebne te će ih jako obradovati. Ova akcija pokazuje ujedinjenost kada je najteže.“

Djevojke bi se sastajale kod Ree i prihvaćale pakete koji su stizali naprije iz Požege, a kasnije i iz Velike, Pakraca, Lipika i Slavonskog Broda. Priključile su se jednom od organiziranih prijevoza koji je vozio donacije iz Požege. Paketi namijenjeni djevojkama otišli su u Srednju školu Viktorovac u Sisku odakle im se povratnom informacijom javila jedna profesorica s kojom je bilo dogovoreno preuzimanje paketa.

Paketi spremni za slanje.

Paketi stigli u Srednju školu Viktorovac.

 

„Zadovoljne smo i zahvalne svima koji su se odazvali. Planiramo prikupljati pakete sve dok se djevojke odazivaju jer mislimo da će djevojke iz područja stradalih u potresima trebati podršku i pomoć za tjedan dana kao i za mjesec dana“, kaže nam Tena Korov, učenica trećeg razreda opće gimnazije.

Nisu zamišljale da će se akcija ovoliko proširiti. Uistinu se veliki broj djevojaka odazvao i presretne su zbog toga. Iako dobivaju puno upita za reportaže i intervjue, ne žele medijsku pozornost. Ovu su akciju pokrenule iz srca i iz želje da pomognu svojim vršnjakinjama vođene iskrenim namjerama jer „poslije ovog života ne ostaje to što smo sakupili, nego ono što smo dali.“ (Gerard Chandry)

 

Terezija Tomić, 1.a