Dana 18. travnja zatekla nas je vijest kako je u 84. godini iznenada preminuo voljeni suprug, otac, djed, razrednik i profesor Dragutin Ivanović, sin Petra i Terezije, rođen u Traparima u okolici Požege 22. rujna 1936. godine. Iza sebe je ostavio ožalošćenu suprugu Ankicu, sinove Igora i Alena te unuke Izabelu i Hajdi.

Znatiželjan i aktivan od ranog djetinjstva

Od rane dobi pokazivao je velik interes za učenje pa se uz njegov polazak u 1. razred veže zanimljiva anegdota. Naime, u kući Dragutinova oca Petra stanovali su učitelji koji su prepoznali njegov interes i sposobnosti pa su ga već sa šest godina upisali u školu, što je za ono doba bilo vrlo neobično. Nakon osnovne škole pohađa požešku Gimnaziju, a kasnije i studij Geografije na Geografskome odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu gdje je i diplomirao 23. travnja 1960. godine. Tijekom studija se u slobodnom vremenu intenzivno bavio folklorom i sportom, najviše atletikom i planinarenjem kao član planinarskoga društva. Istim će mladenačkim žarom kasnije pratiti, njegovati i poticati folklorne i sportske aktivnosti u svim sredinama u kojima je radio.

Raznovrstan profesionalni put isprepleten društvenim angažmanom

Godine 1961. zaposlen je u Osnovnoj školi Josip Kozarac u Slavonskom Šamcu gdje predaje povijest, zemljopis, društveno-moralni odgoj i ruski jezik, vodi folklornu sekciju te vrlo aktivno sudjeluje u svim javnim manifestacijama škole. Profesionalni put nastavlja u Ekonomskoj školi Valpovo 1963. godine, gdje opet kod učenika i kolega potiče zanimanje i ljubav prema folkloru, običajima i zavičaju, a intenzivnije se bavi kuglanjem i šahom. Radio je u Osnovnoj školi „Vlado Brkić Španac“ u Požegi (današnja Osnovna škola Antuna Kanižlića) te u Centru za usmjereno obrazovanje u Vukovaru gdje je bio i rukovoditelj Pedagoškog savjeta.

Od 1970. godine je u svojoj Požegi gdje radi kao gimnazijski profesor. Poseban je interes pokazivao za područje turističke geografije. Osim što je radio kao profesor, imao je čitav niz različitih organizacijskih i rukovodećih zaduženja pa je tako u Gimnaziji bio pomoćnik direktora i vršitelj dužnosti direktora. Uoči ulaska u Centar za usmjereno obrazovanje Zvonko Brkić bio je voditelj pripremne faze srednjoškolskog obrazovanja u zgradi Gimnazije. Jedno je vrijeme radio i kao odgajatelj u Đačkom domu u Požegi. Nakon razdruživanja Centra za usmjereno obrazovanje 1991. godine, opet radi kao profesor geografije u Gimnaziji sve do umirovljenja 2002. godine.

Izdvojene crtice za portret

Ljubav prema folkloru, rodnome kraju, ali i izvrsne organizacijske vještine najviše su došle do izražaja kada je profesor Ivanović zajedno s profesorom Antunom Lovrićem od 1968. do 1970. godine organizirao žetvene igre u Traparima, svojevrsnu slavonsku verziju Sinjske alke. Žetvene su igre 1968. godine okupile 3000, a 1970. čak 8000 gledatelja. Televizijski je prilog o tom događaju emitiran na Televiziji Zagreb, a snimio ga je poznati hrvatski sportaš i sportski novinar Hrvoje Macanović.  

O entuzijazmu i životnoj energiji profesora Ivanovića upečatljivo svjedoči akcija kad je prošle godine u lipnju okupio svoje gimnazijske kolege iz čitave Hrvatske i Europe kako bi proslavili 65. obljetnicu mature. To je najbolja slika Dragutina Ivanovića – pokretača, pedagoga, profesora, razrednika, kolege, zaljubljenika u ljude, Gimnaziju i svoj kraj. Od rane je mladosti bio društveno aktivan te obogaćivao sredine u kojima je djelovao u profesionalnom i duhovnom smislu. Manje je poznato kako je profesor Ivanović bio veliki zaljubljenik u nogomet – član nogometnoga kluba „Slavonija“ i višegodišnji službeni spiker, čiji je prepoznatljiv glas odzvanjao na utakmicama voljenoga mu kluba.

Dragi naš profesor Ivanović nije više fizički među nama, ali traje kao prepoznatljiva „kocka vedrine“ u svima koji smo ga poznavali te kao „duboka brazda“ u područjima kojima se bavio tijekom četrdeset tri godine duge profesionalne karijere i cijeloga života. 

Neka mu je laka zemlja!

Kolektiv Gimnazije u Požegi