Predstavu Raspad sistema naši su učenici pogledali u Satiričkom kazalištu Kerempuh. O samoj predstavi više nam ima za reći članica Medijsko-novinarske skupine Lana Radošić koja je za gimnazijske web stranice napisala prikaz kazališne predstave.

Raspad sistema

     Jedan je kazališni ansambl zbog nedostatka kvalitetnih glumaca prisiljen izvoditi predstavu Ja, sestra umjesto Tri sestre A. P. Čehova ili Četrnaest Snjeguljica i jedan jedini patuljak umjesto Snjeguljice i sedam patuljaka. Da stvar bude gora, spomenuti ansambl planira izvesti i westendski komad proslavljen i na Broadwayu! Mnogi bi to smatrali raspadom sistema!

Ali, ne i spomenuti ansambl! Glumci se smatraju vrlo uigranima i sposobnima za ozbiljan krimić a la Agatha Christie i ne bi dozvolili da se tijekom predstave dogodi raspad sistema. Osim ako to, naravno, sami ne žele! Kao što je slučaj u predstavi Raspad sistema (The Play That Goes Wrong) Henryja Shieldsa, Jonathana Sayera i Henryja Lewisa, u režiji Borka Perića i izvedbi ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh.

     Već na samom početku, nešto nije u redu sa scenom! Otvaraju se vrata, pada polica kamina… Tu je inspicijentica Ana (igra Ana Maras Harmander) da to popravi. Čak je i gospodin iz publike pristao doći pomoći. Majstor rasvjete i tona Đole (Josip Brakus) pozdravlja publiku, uredno traži vlasnika automobila parkiranog na ulazu da ga premjesti u slučaju požara te moli publiku ako netko slučajno pronađe izgubljeni CD grupe AC/DC : „Neka mi ga stavi… na stol!“. Pozornica se zamračuje i čuje se galama. Učenici se pitaju kakvu su to predstavu došli gledati?! U prolazu vide neke poznate televizijske osobe. Pa ne bi valjda Ana Maras Harmander ili Domagoj Ivanković iz Kumova pristali glumiti u makar kakvoj predstavi?!

Napokon se pojavljuje redatelj predstave (Hrvoje Kečkeš), iskazuje dobrodošlicu publici i najavljuje predstavu koja je „nakon što je pokorila West End, Broadway, i to je zapravo to, evo opet na našem repertoaru.“ Najavljuje prvi čin komada Umorstvo u dvorcu Haversham. Tu smo! Dakle, u maniri kazališta u kazalištu pratimo razvoj ili možda bolje propast jedne predstave.

Thomas Colleymoore (Domagoj Ivanković) i butler Perkins (Damir Poljičak) pronalaze Charlesa Havershama (Luka Petrušić) mrtvog na dan proslave njegovih zaruka. „Bio je mlad, bogat, uskoro se trebao oženiti… Zašto bi se, pobogu, ubio?“ Zaključuju da mora biti riječ o ubojstvu i pozivaju inspektora Cartera (Hrvoje Kečkeš), koji je „najbolji u okolici, a i uže“. Uskoro upoznajemo Charlesovu zaručnicu Florence Colleymoore (Iskra Jirsak) i brata Cecila Havershama (Matija Šakoronja).

Već sada sve kreće po zlu. Od nosila koja pucaju kada pokušaju iznijeti Charlesa (koji onda sam ispuže sa scene) do viskija u kojem svi vidno „uživaju“, a koji je iz koje godine? Aha, razrjeđivač s uranijem. Zatim se Đole pojavljuje na balkonu među publikom i opominje glumce na „katu“ (platforma postavljena kao dio scenografije) da se sagnu jer ih gledatelji ne vide dobro, na što se ovi stvarno sagnu i nastave scenu u nekakvom polučučnju… Nebrojeno je puta netko udario glavom, pomiješao tekst i rekvizite (pa je ključ bio olovka, vaza notes, a fascikl ispod jastuka doletio je iz „ulice“), omeo Florence i Cecila u aferi, nasumično zapjevao… Oštru mećavu predstavljaju šareni konfeti kojih je, kako predstava ide, sve manje i manje. Pri ispitivanju Cecila, inspektor ga je upitao: „Ovo je portret Vašeg oca, zar ne?“ dok je na zidu visjela slika psa. Shvativši to prokomentirao je „Wow… Vau Vau… pljunuti Charles!“. Florence se negdje u međuvremenu onesvijestila pa su ju izvukli kroz prozor. Pregršt elemenata (auto)ironije, fizičke akcije i opće zbrke.

Cecil je priznao svoju aferu s Florence Thomasu, njezinu bratu, i tu dolazi do zanimljive scene ne tako vještog mačevanja pri kojemu gotovo strada i Carter koji je u tom trenutku na katu, a Thomasov mač probode „strop“. Nedugo zatim saznajemo da je Cecil upucan. Pri sljedećem pojavljivanju Florence, na scenu kroz vrata doslovce uguraju inspicijenticu Anu koja će odsada glumiti gđicu Colleymoore. Ona, naravno, tekst drži u rukama i hladno ga recitira, a Kečkeš ju usput uči scenama. Kasnije će se, u drugom činu, spletom okolnosti i ona onesvijestiti te će nesretnu ulogu preuzeti tko drugi nego naš Đole… Čut ćemo „Florence, promijenili ste se!“.

Nema razloga da pauza između činova bude manje urnebesna od same predstave. Tako smo čuli Đoletov razgovor s majkom: „Na poslu sam“, „Jeo sam“. Hrvoje Kečkeš iskazao je koliko mu je drago da smo se vratili na drugi dio, istaknuvši da su u prvome imali „stanovitih tehničkih poteškoća“ ukoliko slučajno nismo primijetili. Unatoč silnome trudu glumaca da održe predstavu, katastrofa je, čini se, neizbježna.

Ako biste sada pomislili da su tehničke poteškoće u drugom činu riješene, gadno biste se prevarili jer tek sada nastaje pravi cirkus (naravno, namjerni, da ne bi ispalo da prozivamo naše glumce). Ana, koja je zasada još pri svijesti, rasula je papire s tekstom i neko vrijeme bila potresena, no zablistala je od sreće kada se pojavila sa scenarijem čije su stranice bile uložene u blistave uvezene košuljice. U ovom činu napokon upoznajemo i vrtlara Arthura (ponovno Matija Šakoronja) i njegovog simpatičnog (plišanog) psa (na štapu) Winstona koji će uvesti još veću pomutnju kada u svojoj zaigranosti sruši stup koji drži platformu i unese paniku glumcima na „katu“ koji će morati iskoristiti sve svoje kaskaderske vještine kako bi balansirali i kako ne bi skliznuli s nje.

Zanimljiv je bio i detalj kada je ponovno zazvonio telefon. Poziv je bio za Thomasa, a Thomas je bio na katu. Thomas je spašavao živu glavu na tom katu i nije mogao do telefona. Zato su vrtlar, Florence-Ana i inspektor „produljili“ žicu držeći se za ruke. Kao kad grupu ljudi strese struja. Kreativna rješenja za nesvakidašnje probleme!

Nakon još malo raspadanja sistema, imamo prve dvije Florence koje su došle k svijesti i sada se nadglasavaju. Počinju optužbe i upiranje pištolja, usred čega uleti živi Charles vičući „Ne tako brzo, inspektore!“ za što je zaslužio poseban pljesak jer je već uletio nekoliko puta u krivo vrijeme s istom tom rečenicom. Napokon je pogodio trenutak! Saznajemo da je pokušaj njegova ubojstva trebao biti počinjen otrovanim Cherryjem. Krivac je inspektor, a suučesnik Thomas, a, možda najvažnije, pri pretresu inspektorove aktovke pronađen je Đoletov AC/DC !!! Za potpuni raspad sistema na kraju se poruše i sami zidovi scenografije. Charles Thomasu daje otrovani Cherry i drži završni monolog u kojem mu Đole nepotrebno pomaže s tekstom što ovoga, naravno, naživcira…

     Sistem se raspao koliko ne raspasti mogao, publika se smijala koliko se smijati moguće. Glumci su pokupili zasluženi pljesak i vriskove oduševivši i one koji se inače ne zanimaju za kulturu i kazalište. Pregršt humora i dosjetki, potjera i nadmetanja, nesporazuma i ludiranja, pjesme, provokacija… Sve se raspalo do te mjere da je bilo savršeno.

Prikaz kazališne predstave: Lana Radošić, 3.b

Fotografije: Marija Mrkojević, prof.