Kako možemo stvoriti sigurnije i ugodnije školsko okruženje za naše slijepe i slabovidne prijatelje?

Jeste li ikad zamišljali kakav bi život bio da ne možete vidjeti ništa i koliko bi to teško bilo? Jeste li se ikad našli u situaciji da ne znate kako prići i pomoći slijepoj osobi? Bojite li se kako ćete ih možda uvrijediti ili uplašiti? Dana 15. listopada upravo se obilježava Međunarodni dan bijelog štapa kada posebnu važnost pridajemo podizanju svijesti i informiranosti o slijepim i slabovidnim osobama, njihovom svakodnevnom životu i izazovima, ali i našem odnosu prema njima. Cilj obilježavanja je u informiranju ljudi o tome kako stvoriti sigurniju okolinu za slijepe osobe, kako biti bolji prijatelji i pomagači te kako im olakšati svakodnevicu uključivanjem slijepih osoba u sve aspekte društva. S ciljem podizanja svijesti o specifičnostima i izazovima osoba s oštećenim vidom, 15. listopada obilježava se kao Međunarodni dan bijelog štapa — tradicija koja je započela 1964. godine odlukom tadašnjeg predsjednika SAD-a Lyndona B. Johnsona.

Bijeli štap „produžena“ je ruka slijepih osoba; prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. On je simbol samostalnosti i neovisnosti prilikom kretanja te nosi snažnu poruku o nevidljivim preprekama s kojima se slijepe osobe svakodnevno susreću. Osoba koja ga koristi pomoću njega dobiva informacije o svojoj okolini i pravovremeno otkriva prepreke na koje nailazi. Također videćim osobama daje do znanja da u prometu sudjeluje osoba s oštećenjem vida. Bijele su boje da bi bili uočljivi u prometu, no mogu se razlikovati po bojama i uzorcima – bijele koriste osobe s potpuno izgubljenim vidom, dok s crveno-bijelim prugama osobe koje imaju oštećenje vida, ali osjete svjetlost. Naša je odgovornost osigurati da svaki član našeg društva ima jednake mogućnosti sudjelovanja u obrazovanju, zapošljavanju, kulturi i dr. Stoga u nastavku možete pročitati nekoliko savjeta za postupanje sa slijepom ili slabovidnom osobom.

SAVJETI

• Predstavite se naglas kad ulazite u prostoriju.
• Uvijek se obraćajte slijepoj osobi, ne videćem pratitelju.
• Nikada nemojte slijepu osobu uhvatiti za ruku ili rame i gurati ju ispred sebe ili vući iza sebe.
• Okrenite se licem slijepoj osobi.
• Govorite uobičajenim tempom i glasnoćom.
• Ako slijepa osoba nije shvatila da se njoj obraćate, možete joj lagano dodirnuti nadlakticu ili rame istovremeno izgovarajući pozdrav.
• Dajte jasni verbalni opis onoga što činite (npr. Pružam ruku).
• Pitajte prije nego što krenete pomagati (ne trebaju, ali i ne žele sve slijepe osobe pomoć).
• Kada vodite slijepu osobu, vaša ruka treba biti savijena u laktu ili opuštena uz tijelo, dok će vas slijepa osoba uhvatiti za nadlakticu tako da je ona pola koraka iza vas.
• Najavite prepreke; isto tako ih nemojte ostavljati na prolazima u školskim hodnicima (npr. školske torbe) i razmislite o opasnosti koje one predstavljaju za slijepe osobe.

Povodom ovog dana, razmislite o potrebama osoba s oštećenjima vida te ih nesebično uključite u aktivnosti zajednice. Razmislite koliko smo puta nezahvalni, kako dosta toga prosuđujemo samo po izgledu, pa tako i ljude, a ne bismo trebali. I zapamtite poruku Hrvatskog saveza slijepih: „Ako ne vidimo, nismo nevidljivi!“”

„Ljubav ne gleda očima, već umom.“ – W. Shakespeare.

Tekst: Paula Panijan, 3.d

Fotografije: Canva (naslovna fotografija), Marija Mrkojević, prof.

Medijsko-novinarska skupina