U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci održana je dodjela nagrada 5. Literarnog natječaja Male vinkovačke jeseni. Dvodnevni je to događaj u sklopu velike manifestacije, a povodom 50. obljetnice, knjižnica je prije pet godina pokrenula literarni natječaj koji je prerastao u novu tradiciju. Tijekom pet godina pristiglo je više od 500 radova učenika iz svih krajeva Hrvatske, potvrđujući snažnu vezu djece i mladih sa svojim zavičajem, ali i predanost njihovih mentora. Ove godine vrijedni jubilej obilježen je i prvim zbornikom u kojem su objedinjeni svi nagrađeni radovi. Među ovogodišnjim pobjednicima našle su se i dvije učenice naše škole osvojivši prva dva mjesta u kategoriji srednjoškolskih autora. Tako je Eva Svjetličić osvojila drugo mjesto pjesmom Ne ruži me, tajo, dok je Monika Šarić osvojila prvo mjesto pjesmom Klupčica i oras.

Monika je u izjavi za medije istaknula:

„Moja pjesma zove se Orah i klupčica. Inspirirao me jedan stari orah, koji je u mojoj obitelji već generacijama i još uvijek stoji velik, te klupčica na kojoj su sjedili svi moji preci. Nisam očekivala nagradu, ali sam sretna, zahvalna i zadovoljna – Bogu hvala.”

Monikin osvrt na sudjelovanju u Malim vinkovačkim jesenima:

Kad smo u Vinkovcima na zadnjem zavoju skrenuli lijevo, vidjeli smo novoizgrađenu knjižnicu. Bili smo oduševljeni! U Domovinskom je ratu knjižnica spaljena do temelja, a nova je otvorena prije dvije godine. Sad izgleda kao kakav moderan dvorac.  Kad smo našli ulaz, dočekale su nas knjižničarke te nas tako lijepo primile da je cijeli boravak tamo bio vrlo ugodan. Obišli smo knjižnicu i spustili se opet u prizemlje, koje je divno uređeno, i gdje se održala dodjela nagrada. U programu su nastupala djeca u narodnim nošnjama i kvartet flauta. Ne znam tko me više oduševio! Vidjeli smo i pobjednike prošlih godina koji su došli sa svih strana Lijepe Naše. Na kraju je došao red na finalni dio – dodjelu nagrada. Do tog trenutka  nisam bila svjesna da sam pobijedila. Kad je program završio, išli smo u šetnju Vinkovcima. Cijeli grad bio je okićen u jesenske boje, a ljudi su šetali u narodnim nošnjama. Toliko smo lijepih uspomena stvorili i toliko dobrih ljudi sreli u Vinkovcima. Vjerujem da su to budući pjesnici i pisci. Baš sam sretna što sam mogla ovo iskusiti i zahvalnim srcem vratiti se svome domu!

Ovogodišnji laureati pokazali su da ljubav prema zavičaju ne poznaje granice ni generacije – od osnovnoškolaca do srednjoškolaca. Uz nagrade i zbornik, najveća vrijednost natječaja ostaje druženje i dvodnevni boravak u Vinkovcima, u srcu slavonske tradicije. Organizatori su poručili kako upravo ti trenuci ostaju urezani u sjećanje i grade uspomene koje ne blijede.

Izvor fotografija i dijela teksta: Vinkovačke jeseni

Tekst: mentorica učenica Kristina Lešić, prof.