Ekskluzivni intervju s Nerom Bakić - juniorskom svjetskom prvakinjom u kuglanju!
U slovačkom se Breznu od 21. do 26. svibnja održalo 22. Svjetsko prvenstvo u kuglanju za juniore do 23 godine na kojem su hrvatske reprezentativke osvojile zlatnu medalju. Jedna od zlatnih juniorki je i Požežanka Nera Bakić koja ostvaruje fantastične uspjehe s klubom i s reprezentacijom. Nera, inače učenica 2.c razreda općeg smjera Gimnazije Požega, u razgovoru nam je otkrila dojmove nakon netom završene klupske sezone i penjanja na svjetski tron.
Nera, prije svega čestitamo na zlatnoj medalji.
- Hvala od srca!
Kako se osjećaš nakon tek završene uspješne sezone iza sebe?
- Osjećam se kao da se ništa nije dogodilo. Sve je to iza mene, a sada gledam kako što uspješnije odrađivati treninge i kako biti još bolja.
Što ti je trenutna okupacija?
- Trenutno mi škola oduzima dosta slobodnog vremena. Slijedi kraj školske godine, a samim time i dosta obaveza te još nadoknada koje su se zbog izostanaka nakupile.
U razgovoru u prosincu istaknula si nekoliko ciljeva za ovu godinu - odlazak na Svjetsko prvenstvo, osvajanje prvenstva RH i Lige prvaka s Mlakom te preživljavanje školske godine. Jesi li tada očekivala da će se sve to ostvariti?
- Lagala bih kad bih rekla da nisam, ali istodobno bih rekla i da jesam. Nekako oboje, jer veliki je to uspjeh za ostvariti. Stoga to nisam očekivala, ali sam priželjkivala.
No, krenimo redom. Nakon osvajanja Svjetskog kupa s kuglačkim klubom Mlaka u listopadu prošle godine, uslijedila je završnica prvenstva Hrvatske i Lige prvaka s riječkim klubom. Kako su tekle pripreme za vrlo važan kraj sezone?
- Moj trener je rekao kada svima završava sezona da nama tek počinje te je ustvari to i tako. Tijekom cijele se godine kroz razna natjecanja, utakmice i treninge pripremamo, a trener je znao da smo u dobroj formi te nije ni sumnjao na neuspjeh. Pripreme kao pripreme nismo imali, odnosno svaka od nas je trenirala na “svojoj” domaćoj kuglani, a treneru smo slali snimke naših hitaca te je tako pratio naš napredak i po potrebi ispravljao greške.
Krajem ožujka ove godine osvajaš prvenstvo Hrvatske u kuglanju. KK Mlaka tako je postao prvak sedmi put zaredom, ukupno deseti puta u povijesti. Kakva je konkurencija u hrvatskoj ligi i koja je tvoja uloga u momčadi?
- Konkurencija u hrvatskoj ligi je takva da se većinom tri - četiri kluba bore za krunu prvaka, dok se ostali bore za opstanak u ligi. Moja uloga u klubu je da iskoristim pruženu priliku i da što više napredujem uz starije i iskusnije igračice kako bi ih mogla kroz godine zamijeniti.
Nedugo zatim, novi veliki uspjeh za tebe, hrvatsko kuglanje i za kuglačice Mlake. Osvajanje Lige prvaka u srpskoj Bačkoj Topoli! U finalu ste igrale protiv njemačkog kluba SV Poellwitz kojeg ste pobijedili u vrlo neizvjesnoj utakmici rezultatom 5:3. Jeste se u klubu nadali takvome uspjehu ili ste do njega došli stihijski?
- Pobjedu smo očekivale, ali došle smo stihijski. Kako bi naš trener rekao hitac po hitac i sve će doći na svoje mjesto.
Slogan kuglačkog kluba Mlaka je “samo jako”. Što se krije iza njega i smatraš li da slikovito prikazuje mentalitet kluba?
- Slogan “samo jako” predstavlja jednu riječ koju naš trener stalno govori, a to je borbenost. Borbenost bi označavala pasivnu agresiju, odnosno hladnokrvnost. Bit toga je hladna glava, a želja za pobjedom u srcu.
Korak po korak, uspjeh po uspjeh i stigli smo do krune tvoje dosadašnje vrlo mlade karijere. Svjetsko prvenstvo u Breznu i osvajanje svjetskog zlata u kategoriji ekipno! Ostvarila si vrlo dobar rezultat od 583 srušena čunja što je uvelike pomoglo ekipnoj pobjedi. Kakav je osjećaj biti svjetski prvak znajući da si tek šesnaestogodišnjakinja?
- Osjećala sam se izuzetno sretno jer ipak je to moja prva zlatna medalja sa Svjetskog prvenstva i ponosna sam što sam doprinijela tom uspjehu.
Kako je proslavljen ovaj uspjeh i kakva atmosfera vlada u hrvatskoj kuglačkoj reprezentaciji?
- Atmosfera u hrvatskoj kuglačkoj repreznetaciji je odlična. Svi podupiremo jedni druge pa čak i kada nekome ne ide. Svrha svega je biti tim i da budemo uvijek tu jedni za druge. Nismo baš stigli proslaviti jer se odmah nastavljalo prvenstvo, ali bilo je jedno kratko, ali slatko druženje.
Kako obitelj, prijatelji i škola reagiraju na tvoje uspjehe i tvoju poprilično veliku kolekciju medalja?
- Naravno da su obitelj i prijatelji ponosni na moje uspjehe i oni su mi velika podrška. S druge strane, škola je ipak obrazovna ustanova koja traži svoje, ali mogu izdvojiti ravnateljicu Požeške Gimazije Anitu Katić te naravno svoju razrednicu Veru Ćuže - Abramović koje imaju veliko razumijevanje za moje sportske aktivnosti i česta izbivanja iz škole.
Tvoje rezultate prepoznao je Požeški sportski savez koji ti je dodijelio nagrade na svečanosti proglašenja najboljih sportaša grada Požege i Požeško-slavonske županije. Smatraš li da premalo ljudi u Požegi zna o tvojim rezultatima i smatraš li da premalo ljudi cijeni tvoje uspjehe?
- Nažalost, smatram da je Požega indiferentan grad ne samo prema mojim uspjesima, već prema općenito uspjesima kuglanja u Požeško-slavonskoj županiji. Također, mislim da malo ljudi cijeni ove uspjehe jer velika većina misli kako je kuglanje lagan sport, ali to uistinu nije tako.
Kakvi su sportski ciljevi za iduću sezonu i gdje se vidiš za otprilike pet godina?
- Ciljevi za iduću sezonu su da probam osvojiti sve što se osvojiti može, a gdje se vidim za pet godina? Iskreno, niti sama ne znam. To je previše daleka budućnost da bih mogla misliti o tome. Idem korak po korak, iz dana u dan i vidjet ćemo što će mi to donijeti.
Nakon osvojenog svjetskog zlata u Slovačkoj, Nera je u suradnji sa svojom razrednicom Verom Ćuže - Abramović organizirala odlazak svog 2.c razreda na dvosatni obilazak Gradske kuglane u Požegi kako bi svoje kolege iz razreda naučila ponešto o osnovama kuglanja te pokazala da kuglanje uopće nije lagan sport.
Nera je svojom upornošću i odricanjem stigla do zacrtanog cilja te je opravdala svoj talent koji je davne 2018. godine prepoznao trener Željko Lončar. Ovo je zasigurno tek uvod u jednu odličnu sportsku karijeru koju Nera već brusi u najboljem hrvatskom klubu te možemo slobodno reći da najbolje tek slijedi.
Nera, sretno!
Tekst: Filip Odobašić, 2. c
Fotografije: privatna zbirka