Hrvatski liječnik i kulturni djelatnik. U Požegi je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije, dok je više razrede i Medicinski fakultet pohađao u Budimpešti. God. 1836. – 51. djelovao je kao županijski fizik u Zagrebu, a potom do 1860. kao vrhovni zemaljski liječnik (protomedik). Godine 1850. izradio je osnovu za uređenje zdravstva u Hrvatskoj, naprednu za to doba, ali je njezinu provedbu osujetio Bachov apsolutizam. Napose se bavio okulistikom, a također i veterinarstvom. Zaslužan je za uređenje bolnica u Požegi i Zagrebu te za novi zagrebački vodovod (1878.). Bio je pristaša ilirskoga pokreta, predsjednik Narodnoga doma u Zagrebu, Prve hrvatske štedionice i Osiguravajućega društva Croatia.

Izvori:

Hrvatska enciklopedija

Prirodoslovna baština Slavonske Požege. 1977.