Hrvatski pejzažni arhitekt i slikar. Završio gimnaziju 1943. u Slavonskoj Požegi, a diplomirao na Šumarskome fakultetu u Zagrebu 1955. g. Kao voditelj Centra za pejzažnu arhitekturu Urbanističkog instituta Hrvatske 1956. – 87. izradio je programe tipologije uređenja hrvatskih krajolika u prostornim i urbanističkim planovima (Plitvička jezera, 1960.; Prostorni plan Hrvatske, 1987.). Autor je projekata za uređenje javnih zelenih površina i prirodnog okoliša, projekata za obnovu povijesnih parkova (Našice, Ivanić Grad, Križ, 1994) te uređenje novih perivoja i vrtova (park uz Oršićev dvorac, 1973.).

Služeći se raznolikim biljnim materijalom, od egzota do autohtonoga bilja, projektirao je i izveo pejzažno-parkovna uređenja okoliša vile J. Broza u Kumrovcu (1956. – 1957.), memorijalnoga kompleksa Jasenovac (1967. – 1970.) s umjetnim jezerom, humcima i šetnicom, spomen-lokaliteta Seljačke bune u Gornjoj Stubici (1970. – 1975.) i pejzažno uređenje spomen-područja Petrova Gora (1979. – 1981). U Zagrebu je oblikovao perivoj vile ″Zagorje″ (1963. – 1965., danas Predsjednički dvori), hortikulturna rješenja Radićeva šetališta (1966. – 1968.) i stambenoga naselja Gajnice (1968. – 1970.), okoliše spomenika V. Nazoru na Tuškancu (1972.) i spomenika ″Šumska dvorana″ B. Ružića u spomen-području Dotrščina (1980.). Realizirao je i parkovna uređenja Derenčinova trga (1964. – 1965.) i Gupčeve zvijezde (1975. – 1976.), obnove povijesnih parkova na Trgu A. Starčevića (1993. – 1994., s Gabrijelom Kiš-Jerčinović i Zoranom Jerčinovićem) i riječkoga Kazališnoga parka (2005., s Alanom Oslakovićem i Tomislavom Kontićem) te obnovu okoliša i uređenje renesansnih zemljanih bedema Staroga grada u Varaždinu (2005.). Izradio je projekte hortikulturnih rješenja za zagrebačka naselja Voltino (1971.), Dugave (1976. – 1977.) i Sloboština (1978. – 1979.) te obnove povijesnoga parka Maksimir (1982.), povijesnih vrtova kneževe palače u Zadru (2002.) i šibenskoga samostana sv. Lovre (2005.).

Kao suautor hrvatskoga vrta sudjelovao na međunarodnoj izložbi Japan Flora 2000, te osvojio zlatnu medalju.

Objavio je veći broj stručnih članaka o obnovi i zaštiti pejzaža i parkova, poglavito Maksimira i Arboretuma Trsteno, uređenju prostora oko memorijalnih spomenika te o prirodnim ljepotama Hrvatske.

Slikao je prozračne akvarele u duhu impresionizma.

Izvor: Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, enciklopedija.hr