Ernest Weissmann je hrvatski arhitekt. Gimnaziju je završio u Požegi, a arhitekturu diplomirao 1926. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. U Parizu je bio suradnik A. Loosa (1926. – 27.) i Le Corbusiera (1927. – 28.). Jedan od osnivača Radne grupe Zagreb (1932.), koja je iste god. sudjelovala na IV. izložbi skupine Zemlja. Kao promicatelj avangarde i funkcionalističke arhitekture snažno je utjecao na hrvatsku modernu arhitekturu. U Zagrebu je u razdoblju 1932. – 37. radio više projekata, od kojih su realizirani vila na Jabukovcu (1933.) i vila Kraus u Nazorovoj ulici br. 29. (1936.). U Beogradu je projektirao Dom novinara u Ulici 1. maja (1932. – 34.), a 1950-ih vlastiti ljetnikovac na Malom Lošinju. Za II. svjetskog rata ostao u SAD-u, gdje je radio na programima tehničke pomoći, a nakon rata bio je referent za stanovanje i planiranje pri UN-u te ravnatelj Odjela za industrijsku obnovu (UNRRA). O problemima arhitekture objavljivao je članke i rasprave u stručnim publikacijama i zbornicima UN-a. Od 1965. dopisni član JAZU (danas HAZU).