Pučku školu i gimnaziju polazio je u Požegi i Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao hrvatski jezik i književnost te doktorirao disertacijom Jezik Antuna Kanižlića (1965). Od 1960. na Katedri za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika najprije je docent, zatim izvanredni i redovni profesor, a od 1992. do umirovljenja 2001. i predstojnik Katedre.

Od 1977. član je i suradnik JAZU (izvanredni član od 1986., a redovni član HAZU od 1992. godine) i jedan je od naših najmjerodavnijih tekstologa s neprocjenjivim doprinosom u uređivanju biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti.