Pedagog, profesor, knjižničar i ravnatelj požeške Gimnazije, pisac i prevoditelj. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a studij slavistike na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Kao profesor počeo je raditi na gimnaziji u Požegi 1890., predajući hrvatski, latinski i grčki. Godine 1915. imenovan je ravnateljem Kraljevske velike gimnazije u Požegi, gdje ostaje do 1924., kada je najprije razriješen pa onda umirovljen jer nije dopustio na priredbi pjevati »Bože pravde« bez »Lijepe naše«.
U mladosti uvjerenjem pravaš, politikom se nije bavio, ali ju je pratio, a od 1919. podupirao je Hrvatsku pučku stranku, u kojoj mu bijahu aktivni sinovi Đuro, Ljubo i Zlatko. Neko vrijeme bio je vijećnik u Gradskom vijeću. Aktivan je u društvenom životu Požege u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, Hrvatskom sokolu, Hrvatskom planinarskom društvu, Društvu za poljepšanje grada Požege, Hrvatskom pjevačkom društvu »Vijencu«, Učiteljskom društvu požeške doline, Društvu za potporu siromašnih učenika. U Gradskom zavičajnom muzeju održao je mnogo predavanja.
Bio je urednik »Domovine«, dugogogodišnji suradnik »Narodnih novina«, »Vijenca«, svetojeronimske »Obitelji« i »Pobratima«. Bio je plodan suradnik i od 1899. urednik »Glasnika županije požeške«, do 1919., kada list prestaje izlaziti. Objavljuje u »Požeškim novinama«, tjedniku Hrvatske pučke stranke, »Obzoru« i đakovačkoj »Narodnoj obrani«. Pratio je i crkveni život. 
Znao je njemački, češki, slovački, ruski, poljski, bugarski, latinski i grčki pa je mnogo prevodio za periodike. Ukupno je preveo djela šezdesetak čeških pisaca pa je vrlo zaslužan za razvoj hrvatsko-čeških kulturnih veza. Češki predsjednik Masaryk odlikovao ga je u znak zahvalnosti. Umro je 22. srpnja 1932. u Požegi. 
 

Izvor: Gradski muzej Požega