Bio je redovni profesor primijenjene matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Gimnaziju je pohađao u Požegi, studirao matematiku i astronomiju u Zagrebu, Pragu i Gotingemu, a u Parizu se usavršavao. Obišao je poznata svjetska sveučilišta u kojima je stekao zavidno znanje. U Zagrebu je 1915. doktorirao te habilitirao 1918. na predmetu Mehanika neba.  Na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu je 1922. godine izabran za redovnoga profesora matematike, a bio je i dekan te škole  dva mandata. Tada postaje i redovnim članom JAZU. Redovni je profesor i predstojnik Zavoda za primijenjenu matematiku PMF-a od 1949. do 1962. godine. Bio je dekan ak. godine 1957/58. Svoj znanstveni rad posvetio je teoriji diferencijalnih i integralnih jednadžbi, nebeskoj mehanici i povijesti matematike (posebno djelu Ruđera Boškovića).