Učenica drugog razreda prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Požega Karla Grgić prošlog mjeseca sudjelovala je na Svjetskom prvenstvu u sudokuu (World Sudoku Championship ili WSC). 

Tim je povodom s Karlom razgovarao učenik prvog razreda prirodoslovnog smjera Karlo Perinović (Medijsko-novinarska skupina).

Sudoku natjecanje najveći je projekt Hrvatske Mense čija provedba traje tijekom čitave godine i u koji se svake godine uključuje sve više učenika. Karla se uključila na inicijativu profesorice matematike i fizike Vande Louč. 

Sudoku je vrsta japanske slagalice čije je rješavanje temeljeno na logici, a igra postoji već 1000 godina. Kako biste je riješili morate se koncentrirati, ali i koristiti logičko razmišljanje.

Karla, prije svega, čestitke na sudjelovanju na Svjetskom prvenstvu u sudokuu u Mađarskoj! Za početak, reci nam kako si se uopće počela baviti sudokuom i što te privuklo da nastaviš s tim?

Hvala vam! Počela sam se baviti sudokuom odmalena, iskreno ne sjećam se kako je to točno teklo. U šestom sam razredu imala nastavnicu iz matematike koja me pitala bih li htjela probati jer se tada prvi put održavalo natjecanje na državnoj razini. Prve godine sam odmah prošla na državno i shvatila sam koliko to zapravo volim!

Kako je tekla tvoja priprema za svjetsku razinu natjecanja? Koliko vremena dnevno si posvećivala vježbanju i kakve strategije si koristila?

Bilo je jako napeto, službeno sam saznala tek u lipnju da ću ići na svjetsko. S obzirom na to da sam ja jedina ovako mlada osoba iz Slavonije, nitko osim mene nije išao, nisam imala nikoga da mi pomogne. Bio je jedan čovjek iz Splita kojega samo upoznala na nižim razinama natjecanja i on mi je slao zadatke. Mislim da bez njegove pomoći to ne bi bilo upola dobro kako je bilo. Vrijeme koje bih posvećivala vježbanju ovisilo bi od dana do dana, neki bi prosjek bio tri do četiri sata dnevno, jedini je način rješavanje što većeg broja zadataka. Nisam imala baš nekakve strategije osim kada bih zapela na zadatku, istražila bih o takvom tipu zadatka i onda bih ih rješavala dok ne uspijem.

Koji je bio najveći izazov s kojim si se susrela tijekom natjecanja i kako si ga savladala? Jesi li imala tremu?

Tremu sam, naravno, imala, mislim to je normalno, a najveći izazov mi je možda bio to što mi je bio prvi put i što nisam imala nikoga koga bih mogla pitati za savjet ili pomoć. Dobili smo booklete, to je kao skripta zadataka, imala je otprilike 70 stranica zadataka. To smo dobili tjedan, dva prije natjecanja i bilo je jako izazovno zato što sam sve morala naučiti. Zapravo, dosta sam toga znala, ali jako je bitna brzina.

Jesi li doživjela kakvo zanimljivo iskustvo tijekom boravka u Mađarskoj, osim samog natjecanja?

Bilo je jako puno nas mladih iz Zagreba i Dalmacije. Povezala sam se s njima i jako smo se puno družili i pomagali si međusobno. Svakoga dana bismo zajedno rješavali zadatke od 9 do 19 sati. Nitko osim nas nije prošao to iskustvo i samo smo mi znali kako se osjećamo. To nas je zbližilo. Još mi je bilo odlično kad smo jedan dan otišli na izlet. Sama organizacija mi je bila doživljaj zato što je bilo jako puno ljudi i natjecatelja. Takvo nešto nisam još doživjela.

Imaš li kakav savjet za učenike koji bi htjeli početi rješavati sudoku ili se natjecati na ovakvim natjecanjima?

Tko god želi krenuti, neka krene polako od onih klasičnih zadataka. I neka ne očekuje puno zato što treba vremena da se to savlada. Mislim, meni je trebalo četiri godine aktivnog rješavanja da dođem do nekakve razine. Sve je to divno iskustvo i mislim da bi to svako trebao proći, proputovati i upoznati ljude koji su slični tebi. Kad ti dođeš na takvo natjecanje ti si tamo sa ljudima koje zanima isto što i tebe i onda ti komunikacija s njima bude jako zanimljiva. Moj savjet je neka nastave i neka budu uporni jer treba i vremena i živaca.

Karla, želimo ti svi puno uspjeha u školi i na budućim natjecanjima iz sudokua!

Hvala vam!