LIK 2024.
Državno Natjecanje iz likovne umjetnosti održalo se od 15. do 17. travnja. Profesorica Eva Grgić i ja u Dubrovnik smo stigle već 14. travnja jer nas je „zvijezda s neba pogodila" i dogodilo se da su upravo 14. travnja Dubrovčani putovali nazad s razmjene iz Požege. I drago mi je što se upravo tako sve "odigralo" jer smo dobile dan više za odmor i prilagodbu na novu klimu (živjela hipoalergenska područja).
U ponedjeljak, 15. travnja polako su pristizali natjecatelji i mentori, a tako smo upoznali i prve goste, profesoricu Nataliju i njenu učenicu Chiaru s kojima smo proveli ugodno poslijepodne na BESPLATNOJ žičari i razgledavanju grada, ili.... Bolje rečeno... Suvenirnica. Krajnji cilj bio je posjet otoku Lokrumu, no cijena vožnje brodom do tamo jednaka je cijeni zlatnog implantata (pa smo, logično, odustali). Hranu u hotelu neću opisivati jer je bila savršena, šarolika i ukusna, no nismo svi dijelili isto mišljenje (a onda meni doma kažu da izmišljam, pihhh).... Profesorica Eva i ja smo se razdvojile, no prema pričama, čula sam kako je zajedno s profesoricom Natalijom obišla SVAKI muzej tog poslijepodneva, dok sam ja posjetila trgovinu kozmetike jer mi je u ta dva dana bilo prijeko potrebno ulje za kosu koje će kasnije biti problem za aeorodrom (heheh).
U utorak se, 16. travnja, održalo natjecanje. Natjecanje je bilo u slikarskom odjeljku Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Ulaskom u učionicu, vidjevši vodene boje na stolu, pomislila sam: „O ne, povijest se ponavlja...." (LIK 2022. Selce, moj najveći životni promašaj). No, eto, očito imam neku poveznicu s vodenim bojama. Zadatak je bio zanimljiv. Naime, bilo je potrebno tehnikom slagalice načiniti dizajn tekstila. Upravo tim slaganjem, tj. tom tehnikom, dobije se A3 papir ispunjen na svim kutevima i u sredini, a digitalnim dupliciranjem tog papira, načini se tekstilni dizajn. Nakon dizajna bilo je potrebno napisati kratki esej o vlastitom djelu. Tema dizajna, odnosno motiv koji je bio obavezni dio, bila je hrvatska endemska flora. Odabrala sam jaglac kao svoj motiv inspirirana papučkim jaglacima (iako imam opasnu alergiju na sve što ima iole zelenog). Dobro, moram priznati, odabrala sam jaglac i zato što je bio doslovno najjednostavniji za nacrtati (ali ne možete me okrivljavati, na državno natjecanje sam došla preko grafičkog dizajna postera što mi, moram priznati, ide, ali crtanje.....). Uz motiv cvijeta, dodala sam i motive starohrvatskih tetovaža koje su nastajale bocanjem ili tzv. sicanjem. I drago mi je što jesam, jer je psoljednje pitanje na eseju bilo upravo vezano uz još neki motiv koji bi mogao predstavljati Hrvatsku, pa mi je to ujedno bio i odgovor.
Uglavnom, dan je prolazio i došlo je vrijeme proglašenja. Bio je to najspontaniji svečani događaj na kojemu sam ikada bila. I bio je u redu, "mrvica klavira", "mrvica zbora", "mrvica selfija", fotkica... I sad vas sigurno zanima....Što je bilo za jesti na domjenku? Keksi i čips. Osvojila sam drugo mjesto, te ponosno skinula selceačku... selcečku... khm... ljagu sa sebe, uz dodatak ugodnog druženja s profesoricama i učenicama (kao po dogovoru, prva tri mjesta osvojile smo nas tri koje smo se najviše družile).
U srijedu smo krenuli kući (doduše nakon ponovnog razgledavanje Grada). U Dubrovniku tijekom vožnje taksijem ne smijete jesti, odmah ću vam reći unaprijed da se riješite neugodnosti... Profesorice Eva i Marina, učenica Lara i ja stigle smo na aerodrom i zaputile se za Zagreb. Dubrovnik ima lošu trgovinu u zračnoj luci (da, rekla sam to). Let je bio super kao i slijetanje. U Zagrebu smo se rastale od društva te se zaputile kući autobusom.
I tako je završio još jedan izlet u Dubrovnik... Ovo mi je bio treći u dvije godine, svaki put s drugim ljudima, no svaki put lijep i poseban i pun uspomena. Velika hvala profesorici Evi na svemu. Pozitivnost i optimizam, karakteristike koje profesorica Eva ima, su nenadmašive i drago mi je što, iako mi više ne predaje (#matematička gimnazija), uvijek nekako "zapadnemo" zajedno (prevedeno, profesorica me pozove svake godine na natjecanje kad je plakat, kao da ne zna da su mi vodene boje najdraža tehnika pihhh), a izleti koje smo zajedno prošle, uvijek su bili puni avantura i spontanosti. Nadam se da će profesorica ponovno nekoga odvesti do državnog natjecanja, a za sebe se nadam da ću položiti maturu.
P. S. Hvala i ravnateljici Škole na "putovanju kroz oblake". Bilo je odlično!
Tekst i fotografije: Terezija Tomić, 4. a